U Zagrebu je, u Muzeju Mimara, ovih dana predstavljen zbornik »Josip Stadler, život i djelo«, čiji izdavač je Vrhbosanska katolička teologija iz Sarajeva.
Koliko je ovaj prvi vrhbosanski nadbiskup značajan za Katoličku crkvu u Bosni i Hercegovini nije potrebno posebno isticati. Njegovo djelovanje i rezultati djelovanja itekako su očiti, kako u cjelokupnom katoličkom biću BiH tako i u nacionalnom identificiranju i osnaživanju bosanskohercegovačkih Hrvata. Bio je preporoditelj i duhovni obnovitelj Bosne.
Rođen u Slavonskom Brodu 1843. godine, Stadler u jedanaestoj godini ostaje bez oca i majke, školuje se u nadbiskupskom sirotištu u Požegi i Zagrebu, odakle nakon završene gimnazije odlazi u Rim, gdje postiže doktorate iz filozofije i teologije. Za svećenika je zaređen 1868. godine u Rimu, a za vrhbosanskog nadbiskupa 1881. godine, u Bosni stoluje do svoje smrti 1918. godine i gdje, kako je rečeno na predstavljanju, s »apostolskim žarom razvija živu djelatnost na vjerskom, prosvjetnom, kulturnom i nacionalnom polju«.
Stadler je bio, to se pokazalo, vrlo pogodnom osobom za tadašnju Bosnu i Hercegovinu. Nakon stoljeća turske vlasti i poturčavanja katolici (dakle i Hrvati, on tu razliku nije pravio) BiH su sa Stadlerom dobili pravog skrbnika i promicatelja, kako socijalnog nauka tako i nacionalne samobitnosti.
Iako se u početku mislilo, a i dan danas mnogi povjesničari i površni proučavatelji njegova djela skloni su to tvrditi, da je bio eksponent Austro-Ugarske Monarhije, austrijski čovjek, ovaj zbornik pokazauje da je od svega najmanje bio upravo to. Dokaz u prilog njegovu anticarevinstvu je i ukor koji je dobio od cara Franje Josipa u kojem ga car ukorava i podsjeća da se ne bavi politikom i hrvatstvom.
Nadbiskupu Stadleru se pripisivalo antimuslimanstvo, što je za svakog ozbiljnijeg proučavatelja njegova djela posve neutemeljeno. Međutim, pripisivano mu natražnjaštvo - zato što je uviđao poteškoće državnopravnih saveza sa Srbima i zato što se nije zanosio tada naprednjačkim iluzijama o dobrobiti narodnog južnoslavenskog jedinstva - s vremenom se pokazalo kao vidovitost. Da je bio u pravu, potvrdili su nedavni ratovi i raspad toga južnoslavenskog jedinstva.
Stadler je sagradio katedralu u Sarajevu, dječačko sjemenište i gimnaziju u Travniku, bogoslovno sjemenište i crkvu sv. Ćirila i Metoda u Sarajevu, kaptol i nadbiskupski dvor te više crkava i samostana. Osnovao je i dva sirotišta: »Betlehem« i »Egipat« za djecu i ubožnicu za starce. Utemeljio je Družbu sestara »Služavke Malog Isusa« sa svrhom da se brinu za siromašnu i napuštenu djecu, starije osobe i siromahe uopće. Sve u svemu, nadbiskupa Stadlera s pravom može se nazvati preporoditeljem i duhovnim obnoviteljem Bosne.
Zbornik radova, u kojem je radove o životu i djelu nadbiskupa Stadlera objavilo više od trideset autora, pred kardinalom Franjom Kuharićem, zagrebačkim nadbiskupom Josipom Bozanićem, papinskim nuncijem Giuliom Einaudiem i mnogim uzvanicima kulturnog i javnog života Zagreba i Hrvatske predstavili su: pomoćni biskup zagrebački msgr. dr. Vlado Košić, prof. dr. Anto Mišić, S. M. Mirjam Dedić, prof. dr. Pavo Barišić, prof. dr. Tomislav Ivančić, prof. dr. Marko Josipović i priređivač dr. Pavo Jurišić.

Pogledajte također:

Bogumili nisu bili heretici

Bosanskohercegovački gordijski čvor

Šopova astralna projekcija