ZAGREB, 19. ožujka – Među prvim odzivima na pjevanje Nikole Šopa, tridesetih godina 20. stoljeća, ističu se pretežno pjesnici Franjo Alfirević, Isidora Sekulić, Ivo Kozarčanin i Ivan Goran Kovačić. No pravo otkrivanje dubokih slojeva Šopova intimnog svijeta počinje sedamdesetih godina, istupima Zvonimira Mrkonjića, Višnje i Mladena Machieda, Nikole Vončine, Vlatka Pavletića, Branimira Donata, Danijela Dragojevića, Tonka Maroevića, Krešimira Nemeca i drugih. Ovih smo dana svjedoci i netom izišle monografije na talijanskom jeziku u osamnaest poglavlja o ovom pjesniku iz pera ugledne talijanske kroatistice i slavistice prof. dr. Fedore Ferluga Petronio pod naslovom »Il mondo cosmico di Nikola Šop« to jest »Kozmički svijet Nikole Šopa«. Edicija je predstavljena u ponedjeljak u Društvu hrvatskih književnika.
Autorica je dobitnica prestižne Nagrade DHK »Davidias« za knjigu »Grčko-latinski izvori u Junija Palmotića«, za najbolju knjigu stranog kroatiste objavljenu u godini 1999. Uz monografiju o Anti Tresiću Pavičiću i brojnim studijama, priredila je i zbornik »Uvod u studij hrvatskog jezika, književnosti i kulture«.
Na predstavljanju je akademik Ivo Frangeš istaknuo da je i prije, pišući o Šopu, upozoravao da je on pjesnik samoće, tihih stvari koje okružuju i određuju čovjekov opstanak, a autorica je uporna u gonetanju upravo takvih uzleta pjesnikove imaginacije. Nikola Šop je bio, po riječima akademika Frangeša, zatočenik u tamnici kreveta, pa mu je, kako sugerira Fedora Ferluga Petronio, ostajala utjeha koju daje vizija svemirske beskonačnosti. Stoga, ne iznenađuje motivika druge Šopove pjesničke faze koja je sva okrenuta nepoznatom i uzvišenom svijetu u žudnji da ispjeva nedokučivi prostor »astralija«. Drugi je govornik na predstavljanju akademik Pavao Pavličić istaknuo činjenicu da je knjigu autorica posvetila svojim roditeljima, čime je naglasila osobni metodološki pristup. Naime, ona uvažava vezu između Šopove autobiografije i Šopova pjesništva. Autorica daje disciplinirani pregled Šopova djela idući od knjige do knjige bilježeći koji su to novi tematsko-izričajni pomaci. Knjiga, naglasio je akademik Pavličić, može poslužiti i kao model monografije koju bismo mogli poželjeti o našim najznačajnijim pjesnicima 20. stoljeća.
Treći govornik na predstavljanju, prof. dr. Tomislav Petković , govorio je iz rakursa fizike i astronomije, smatrajući da se i na taj način može doprijeti do poetskog modela svemira koji je začeo Nikola Šop. Upravo je autorica smanjila jaz između fizikalnoga i pjesničkoga, jer, ističe Petković, kozmička Šopova faza određena je platonizmom i Einsteinovim teorijama koje utječu na njegovu kozmološku sliku svemira. Šop se, dakle, želi dići sa zemlje i dodirnuti neke više prostore egzistencije, a motiv je jasan u obje pjesnikove faze: prvotna franjevačko religiozna, dakle kršćanska, i druga izrazito kozmička i metafizička faza. Autorica je po riječima prof. dr. Petkovića najvažnijim držala pjesnikovo proučavanje diferencijalne geometrije i grčkih klasika, a to je ujedno i težnja da se uhvati cjelina, jer, Šop ističe Einsteinov pojam konačnosti i po tome je njegova poezija prodor u misterij svemira. Na kraju je autorica istaknula svoje nakane da obradi Šopovu ljubav prema prirodi i Bogu te su na predstavljanju pročitani ulomci iz njegove poeme »Astralije«, koje je govorila dramska umjetnica Vera Zima.