Knjiga »Kršćani Bosanske crkve« je, kako stoji i u njezinu podnaslovu, povijesna rasprava o problemu patarenstva ili bogumilstva u srednjovjekovnoj Bosni. Prvi put je objavljena u Sarajevu 1953. godine, a nakana dvaju izdavača da čitateljima, nakon gotovo pola stoljeća, ponudi drugo izdanje dolazi u vrijeme kada je pitanje bogumilstva (danas se najčešće rabi taj izraz, premda mnogi drže da nije najsretnije izabran) iznimno aktualno, i to ne samo u znanstvenim krugovima. Ono je, naime, od konca osamdesetih, tj. od trenutka kada je socijalistički sustav počeo »gubiti tlo pod nogama«, a političari i znanstvenici se počeli intenzivnije baviti korijenima svojih naroda, postalo vrlo aktualna politička tema i ključni argument u dokazivanju prava na nasljeđe srednjovjekovne Bosne.
Kada je riječ o (dnevno)političkom kontekstu rasprave o bogumilima, nije nezanimljivo da autor ove knjige - suprotno danas vrlo popularnoj tezi da su bogumili po dolasku Turaka u Bosnu jednostavno prešli na islam - iznosi tezu da su kršćani Crkve bosanske nestali, »posve istrijebljeni«. Opisujući prilike u Bosni na koncu 14. i u prvoj polovici 15. stoljeća, on piše da je to vrijeme stalnih turskih upada, ali i vrijeme »meteža i dinastičkih borbi«, pa su mnogi vlastelini pobjegli iz Bosne, potraživši utočište u Dubrovniku, Mletačkoj Republici i Mađarskoj, a »glavni udarac proti 'kršćana' učinjen je za vladanja kralja Tomaša« koji je, kako bi zadobio povjerenje i potporu u borbi protiv Turaka, nastojao udovoljiti željama tadašnjih sila. A one su od njega tražile da »istrijebi 'manihejce' iz svoje države«.
Poznavatelji povijesti srednjovjekovne i literature koja se njome bavi zamjećuju da dr. fra Leon Petrović u ovoj svojoj knjizi argumentirano demantira široko rasprostranjeno mišljenje o »patarenskoj herezi« u srednjovjekovnoj Bosni. On, naime, zastupa mišljenje da ne može biti heretik onaj tko je kršten. Petrović, pozivajući se na povijesne dokumente, navodi još čitav niz činjenica koji govore u prilog toj tezi. Bogumili su tako slavili kršćanske blagdane, poštivali deset zapovijedi, vjerovali su u milost Božju...
Sam Petrović napominje da ovoj zanimljivoj, ali i izvanredno kompleksnoj problematici pristupa na posve nov način. Povjesničar Dubravko Lovrenović konstatira da ta je »znanstvena avantura - uz sva povremena lutanja i nedosljednosti - dovela« Petrovića do »zaključaka kroz čiju se prizmu problem Crkve bosanske ocrtao u novoj dimenziji«.
Autor ove povijesne rasprave dr. fra Leon Petrović, inače prvi hercegovački franjevac koji je postigao naslov doktora teologije, nije doživio da ovo njegovo djelo ugleda svjetlo dana. Fra Leona, koji je u tom trenutku obnašao dužnost provincijala hercegovačke Franjevačke provincije, partizani su 1945. strijeljali i bacili u Neretvu.