Kratka politička i kulturna povijest Bosne i Hercegovine, koju je sačinio povjesničar dr. Dragutin Pavličević, tiskana je ovih dana u knjižnici od svega 56 stranica s preglednom povijesnom kartografskom građom i mnoštvom ilustracija u boji, u nakladi zagrebačkog Hrvatskog informativnog centra. Knjižica će zasigurno pomoći svakom čitatelju koji želi upoznati to multietničko područje u jugoistočnoj Europi, koje se od sredine devedesetih ravna po glasovitom Daytonskom sporazumu.
Od 1992. kad je Bosna i Hercegovina priznata za samostalnu državu o njoj je objavljeno više knjiga na različitim jezicima, snimljeno na tisuće radio i televizijskih emisija, ali sve to skupa nije riješilo tamošnji nacionalni, vjerski i geopolitički čvor, a malena je mogućnost da će se bilo što promijeniti i u ovim postdejtonskim godinama. Svaki od tri tamošnja naroda ima svoje činjenice, svoje nazore i svoje istine. U svemu tome hrvatski je narod prošao loše. Imao je najveće prosječne gubitke i žrtve u posljednjem ratu u BiH, najviše prognanika, najmanje povratnika, dobio i danas dobiva najmanje pomoći od međunarodne zajednice, najbrojnije je zastupljen na Međunarodnom sudu u Haagu, a za zločine nad Hrvatima nije gotovo nitko procesuiran. Treba dodati da su Hrvati najstariji autohtoni narod i vjerska, katolička zajednica u Bosni i Hercegovini, a baš je taj, hrvatski narod, ponajviše sudjelovao u prosvjeti, kulturi i umjetnosti te zemlje - ocjenjuje autor.
Povjesničar dr. Dragutin Pavličević pišući knjižicu o BiH imao je složen zadatak sažeti u deset jezgrovitih poglavlja ključne elemente bosanske prošlosti. Prvo poglavlje donosi opće podatke koji se odnose na položaj, ime te teritorij i pučanstvo. Drugo se poglavlje bavi građom od postanka »zemljice Bosne« u 10. st. do Kraljevine Bosne iz 14. st. (pretpovijesno i antičko doba, postanak bosanske države, postanak i slom Kraljevine Bosne 1377.-1463.). Treće se poglavlje odnosi na razdoblje turskih prodora u Europu, tj. na Bosnu i Hercegovinu kao osmanlijski sandžakat i pašaluk (1463.-1878.). Obrađena je islamizacija pučanstva i teritorijalna ekspanzija (1463.-1593.) te doseljavanje neslavenskih nomada - Vlaha. U tom je poglavlju i riječ o Bosanskom Pašaluku u doba opadanja Osmanlijske carevine (1593.-1791.), te o dobu ustanka i propasti Bosanskog i Hercegovačkog Pašaluka (1791.-1878.). Četvrto je poglavlje posvećeno Bosni pod austrougarskim protektoratom - s posebnim osvrtom na aneksijsko razdoblje (1878.-1908.-1918.). Čitatelj može, nadalje, ukratko saznati o austrougarskom vojničkom zaposjedanju BiH (1878.) te aneksiji Bosne i Hercegovine i glasovitom Sarajevskom atentatu (1908. i 1914.), kao i o BiH u Prvome svjetskom ratu (1914.-1918.). Peto poglavlje opisuje politički i kulturnu povijest BiH u prvoj jugoslavenskoj državi i Nezavisnoj državi hrvatskoj (1918.-1941.-1945.). Pregledne su izložene prilike u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca, odnosno Kraljevini Jugoslaviji (1918.-1941.) te onodobno razbijanje etničkih i povijesnih područja, zatim razdoblje Banovine Hrvatske (1939.-1941.) i položaj BiH u sastavu Nezavisne Države Hrvatske (1941.-1945.). Taj je povijesni kontekst promijenio Partizanski pokret kada je nastalo Federalne BiH. Šesto poglavlje ispisuje ključne povijesne i kulturne činjenice o BiH u drugoj Jugoslaviji (1945.-1990.) kao što su: ustrojavanje BiH kao posebne republike (1945.); BiH kao »Jugoslavija u malom«; BiH postaje državnom u okviru Jugoslavije (1974.); Gospodarski i politički razvoj BiH. Sedmo poglavlje opisuje vrijeme kada BiH postaje samostalnom državom i vrijeme daytonskih sporazuma (1990., 1992.-1998.). Unutar tog poglavlja izdvojeni su podnaslovi koji se odnose na bitne teme toga doba kao što su: Slom komunizma - višestranački sustav (1989.-1990.); Srpska Republika - kolebanje Muslimana (1991.-1992.); Priznanje BiH i velikosrpska agresija (1992.); zajednički otpor Hrvata i Muslimana agresiji (1992.); Muslimansko-hrvatski sukob u BiH (1993.); Smirivanje sukoba Bošnjaka-muslimana i Hrvata (1994.); Deblokada opkoljenog Bihaća - oslobađanje sjeverozapadne Bosne (1995.); Nedjelotvorna zaštita UN-a; Daytonski sporazum (1995.); Etnički zemljovid BiH - »tigrova koža«; O mogućnostima cjelovite, multietničke BiH; te cjelina s podnaslovom »I opet protektorat«. Osmo se poglavlje odnosi na kulturnu i prirodnu baštinu na području Bosne i Hercegovine. Deveto poglavlje svojevrsna je natuknica izvučena iz građe o bosanskim vladarima (1154.-1463.), dok je deseto poglavlje sažeti vremenski redoslijed zbivanja u BiH - kako bi čitatelj lakše isčitavao Pavličevićevu knjižicu te ostalu povijesnu i politološku građu o tom interesantnom geopolitičkom području Jugoistočne Europe.
Autor je na kraju knjižice priredio vrlo korisne povijesne zemljovide geopolitičkih jedinica koje je obrađivao u ovoj brošuri kao što su Kraljevina Hrvatska za Tomislava (925.-928.), Kraljevina Hrvatska i Dalmacija za Petra Krešimira IV. (1058.-1074.), Bosna i Hercegovina od X. st. do 1391. god., Kraljevina Hrvatska 1469. (poslije pada Srbije i Bosne), Bosanski Pašaluk krajem XVI. i početkom XVII. st., Bosna i Hercegovina u Austro-Ugarskoj poslije aneksije 1910. godine, Hrvatska - Bosna i Hercegovina u Državi Slovenaca, Hrvata i Srba (SHS) i Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca (1918.-1921.), Banovina Hrvatska od 1939. do 1941., Nezavisna Država Hrvatska 1941.-1945. - podjela na velike župe, Bosansko-hercegovačko ratište u jesen 1993., Republika Hrvatska - Bosna i Hercegovina prije »Oluje« 1995., te zemljovid Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine poslije »Oluje« i Daytonskog sporazuma potpisanog u Parizu 21. 3. 1996.